Šahom se bavim, na ovaj ili onaj način, od svoje jedanaeste godine. Budući da sam nedavno svojim učenicima konačno otkrila koliko imam godina (i šahisti su sujetni) sada mogu reći da se šahom bavim 34 godine. Dovoljno da ponešto znam, i dovoljno da još puno toga saznam.
Sam početak je bio potpuno neplaniran. Prijateljica i ja smo se upisale tko zna iz kojeg razloga na šah. Znatiželje? O šahu smo ipak nešto znale? Vidjele smo sebe u tome? Ne znam. Možda zbog gospođe Tanje Belamarić koja je došla tada u našu školu i osnovala grupu. Prijateljica se s vremenom izgubila, šah i Tanja su ostali. Ne znam je li tada šah bio popularniji nego sada. Možda. Ja se još živo sjećam susreta Spaskog i Fishera koji se pratio kao što se danas prate nogometne utakmice. Sigurno je jedno, šah i danas ima mnogo svojih poklonika.
Pišem ovaj članak također s nadom da će pomoći svima koji s veseljem igraju ili žele početi igrati šah. Zato jer vole šah. Jer im je zanimljiv. I ne moraju postati prvaci grada, države…To nije važno.
UVOD
Prije dvadeset godina kada sam počela raditi u osnovnoj školi pri odabiru izvannastavne aktivnosti kojom ću se baviti nisam ni trena dvojila. Budući sam do polaska na fakultet aktivno igrala šah, izvannastavna aktivnost se nekako nametnula sama po sebi. Bila je prirodni slijed.
Čak sam i pronašla u zabačenom dijelu škole staru drvenu šahovsku demonstracijsku ploču.
Dugo godina nakon što već odavno nisam radila u toj školi čula sam da je ploča još u uporabi. Bilo mi je drago. Bez obzira koja je godina, bez obzira koji je trenutno sport u Lijepoj našoj najpopularniji, šah je uvijek IN i MUST. Puno više no što je to široj javnosti poznato.
O šahu postoji nekoliko zabluda. Mnogo sam puta čula da je šah dosadan. No to nikad nije rekao netko tko ga zna igrati. Šah je dosadan samo onima koji o njemu ništa ne znaju. Šah je izuzetno zanimljiva igra, mogu ga igrati sve generacije, može se igrati na livadi, na dvadesetom katu nebodera i u zrakoplovu. Čak se može igrati i s osobom koja je na drugom kontinentu. I zato je vrlo rasprostranjen. I da, jeftin je.
Šah igraju uglavnom muškarci? Ne. Šah igraju i žene. Puno žena. I odgovorno tvrdim, šah igra mnogo djevojčica.
Iz generacije u generaciju, taj se broj sve više povećava. Na početku svake školske godine sve više djevojčica dolazi k meni s upitom mogu li se upisati u šahovsku grupu. To su činjenice. Djeca šah jednostavno vole. A nema ni jednog roditelja koji će djetetu reći da nije dobro igrati šah. Zašto?
ZAŠTO BAŠ ŠAH?
Ima mnogo razloga. Za djecu koja dolaze u šahovsku grupu u školi, ili pak igraju šah kod kuće s djedom šah je samo zabava u kojoj vole pobijediti. Pogotovo djeda koji šah obično igra cijeli svoj život. Za roditelje te iste djece šah je nešto što pozitivno utječe na njihovu djecu i nikako im neće štetiti. Potpuno su u pravu. Alfred Benet (Sorbonne, Paris) prvi je pokušao odrediti vezu između šaha i njegovog utjecaja na inteligenciju, koncentraciju i memoriju.
On je bio prvi psiholog koji je upotrijebio šah u istraživanju memorije.
Neponovljivi Sigmund Freud je bio prvi psihoanalitičar koji je spominjao šah u svojim studijama, a 1925.na Moscow University, Djakon, Petrouski i Rudik, istraživali su pedagoške vrijednosti šaha. Albert Frank (1974.) svoj doktorski rad, u Zairu, radio je s dvije grupe studenata (kontrolnom i testnom), sa i bez šaha.
Nakon ovih početaka slijedi impresivan niz znanstvenika i istraživača koji su uvidjeli važnost
učenja šaha (Brown, Bell, Heidema, Machado, Stermberg, Talisina, Linder, Artise itd.)
Linder je 1990. napisao: „Šah je sada dio kurikuluma stotinjak škola u preko 30 zemalja širom svijeta“. Danas u svijetu postoji Chess Teaching System.
Svjetski šahovski šampion Emanuel Lasker je rekao: „Učenje šaha mora biti i učenje neovisnog mišljenja i prosuđivanja“.
Koji učitelj ili roditelj može na ovo ostati hladan!? Uz koji nastavni predmet djeca toliko toga usvajaju, a tako se dobro zabavljaju?! A nakon što su riješili šahovski zadatak, traže još.
To je neopisiva vrijednost šaha koju trebamo i moramo iskoristiti.
Stavovi i vrijednosti na koje djelujemo šahom i izgrađujemo ih:
- učenje
- rad
- disciplina
- mudrost
- kreativnost
- red
- ljepota
- istina
- samopoštovanje
- pravda
- samokritičnost
- sloboda
- zdravlje
- prijateljstvo
- dostojanstvo
- upornost
- osobnost
- solidarnost
KAKO POČETI?
Nedavno sam bila svjedokom internetske rasprave koja se vodila o tome koliko je pojedina osnovna škola „dala“ dobrih šahista, te je li pojedini učitelj postigao odgovarajući rezultat na gradskom ili državnom natjecanju. Dok god postoje „stručnjaci“ koji će biti okrenuti samo i jedino rezultatima, do pravog rezultata nećemo ni doći. Nestat će BAZA, a to su škole.
Smatram da je osnovna škola u kojoj postoji bar jedan učitelj-šahist-entuzijast sjajno mjesto da učeniku pruži ono što i učenik želi, a to je naučiti igrati šah! Treba li nekoga kome odmah ne krene, ili možda stručno šahovsko oko u njemu ne vidi budućeg državnog prvaka, odbaciti, ne primiti ga u grupu? Naravno da ne. Nikako ne! Treba li raditi samo s „učenicima koji obećavaju“? Ni slučajno!
Zato kod formiranja grupe treba primiti svakoga tko želi igrati šah. Zadatak svakog učitelja koji vodi šahovsku grupu je da zainteresira male učenike za ovu sjajnu igru koja će im pomoći pri pamćenju, kombinatorici i da ne nabrajam dalje. Ukoliko netko od njih postigne i neki veći šahovski uspjeh bit će to veliko zadovoljstvo, no nikako ne smije biti imperativ. Na koncu, samo iz mnoštva učenika možda ćemo dobiti i državne prvake, ali ako nema tog mnoštva nemamo ni prvake.
Zato ne opterećujmo se rezultatima. To i ne smije biti zadatak učenja šaha u osnovnoj školi ili kod kuće. Vrata šahovske grupe trebaju biti otvorena svima. Baš svima. Kao i svakom sportu, i ne samo sportu, tko će željeti više, jače i bolje, uključit će se u razne šahovske aktivnosti i van škole. I tu treba naći način kako od sjajnih malih šahista načiniti državne i europske prvake, i tu „uskaču“ renomirani šahisti sa svojim znanjem, kojemu moraju pridodati i pedagoško, inače uspjeha neće biti. No, to je već nešto o čemu učitelji šahovskih grupa u osnovnim školama ne bi trebali razmišljati.
Dakle, otvorite vrata grupe svakome zainteresiranome djetetu. I vidjet ćete, svake godine bit će malih šahista sve više i više.
Autorica: Suzana Dalić
Sadržaj prenijet sa: dnevnikuciteljice.wordpress.com